Ne postoji tačan broj seansi za koji možemo reći da će se nakon njihove realizacije promena desiti. Terapeut i klijent zajedno stvaraju put ka promeni. Ona se ne dešava odjednom. U pitanju je proces. Klijent se menja onoliko koliko je spreman uz podršku terapeuta. Dobar terapijski savez terapeuta i klijenta u kojem se klijent oseća sigurno  je jedan od značajnijih prediktora promene.

Potreba za  ličnim prostorom, kako fizičkim tako i u psihološkom smislu, postaje izražena u periodu adolescencije.  Dešava se da adolescenti ne žele da uključe roditelje u terapijski proces.  Priprema za “napuštanje porodičnog gnezda“ je samo jedan od zadataka adolescentnog perioda. Adolescentima je važno da započnu proces odvajanja (separacije) od porodice. Nekada terapiju vide kao mesto za odigravanje pomenutog procesa separacije,  Obično stariji adolescenti (od 18 iviše godina)  započinju psihoterapiju kao individualni proces, sa eventualno povremenim pozivanjem važnih osoba u dogovoru sa terapeutom. Ipak, za mlađe adolecsente pored individualnih seansi, u strukturu terapijskog procesa ulaze i seanse kojima prisustvuju roditelji sa detetom, kao i roditelji nasamo.